ortogón

Mira otros diccionarios:

• ortogon — ȍrtogōn m DEFINICIJA mat. 1. kut od 90°; pravi kut 2. lik ili tijelo koje ima prave kutove (kvadrat, pravokutnik, kocka, kvadar) ETIMOLOGIJA nlat. orthogonus ≃ orto + gon1 …   Hrvatski jezični portal

• ortogon — or|to|gon sb., en, er, erne (figur med rette vinkler) …   Dansk ordbog

• ortogonalan — ȍrtogonālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se na podlogu projicira pod pravim kutom, koji je u relaciji ortogonalnosti [ortogonalna projekcija] ETIMOLOGIJA vidi ortogon …   Hrvatski jezični portal

• ortogonalnost — ortogonálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA mat. relacija kojom se pojam okomitosti iz euklidske geometrije poopćuje na različite objekte (krivulje, funkcije, skupove) ETIMOLOGIJA vidi ortogon …   Hrvatski jezični portal